Biti uspješan dok ste na dijalizi – sa ispunjavanjem poslovnih obaveza.

Uskladiti dijalizu i posao nije lako. Međutim, biti u mogućnosti da se dokažu svoje sposobnosti i spremnost da se ostvari uspješna karijera pruža veoma pozitivan kvalitet života za mnoge pacijente sa hroničnom bolesti bubrega. Pored toga, raznovrsne dnevne aktivnosti, finansijska nezavisnost i kontakti sa kolegama i poslovnim partnerima predstavljaju pozitivno odvraćanje pažnje. Ljekari takođe potvrđuju pozitivne efekte rada na tijelo i psihu pacijenata na dijalizi.

Moguće je voditi aktivan poslovni život, pod uslovom da se zdravlje pacijenta i uslovi rada uklope zajedno. Tri pacijenta sa hroničnom bubrežnom bolešću iz tri različite zemlje su se dobrovoljno javili da podijele njihova iskustva sa hemodijalizom dok su radili puno radno vrijeme.

Ciulică Nicolae

iz Rumunije, 61 godina, je inženjer elektrotehnike u telekomunikacijama i trenutno radi kao supervizor. Danas su njegovi unuci na prvom mjestu, dok su nekada njegovi hobiji bili automobili i planinarenje. Dijagnoza hroničnog oboljenja bubrega ustanovljena mu je 1985. godine.

Hakan Kara

iz Turske, 49 godina, vlasnik kompanije za  logistiku. On voli da putuje i odlazi na odmor sa svojom suprugom dva ili tri puta godišnje, iako je njegova prava strast kuhanje. Njegov ljekar je 2014. otkrio da mu bubrezi funkcionišu sa kapacitetom od samo 15%.

Stjepan Pešt

iz Hrvatske, 50, dijagnostifikovan mu je glomerulonefritis u ranoj dobi od dvije godine. Uprkos stalnim medicinskim pregledima, 1986. godine doživio je potpuno zatajenje bubrega. Ipak, završio je srednju školu i sada radi kao računovođa. Stjepan uživa u vrtlarstvu i vodi brigu o živini i svinjama svoje porodice, provodeći vrijeme na svježem vazduhu.

Usklađivanje posla sa redovnom hemodijalizom

Ciulică: Prvi period dijalize u osamdesetim godinama bio je prilično izazovan. Bio sam na hemodijalizi deset godina prije nego što je obavljena transplantacija bubrega koja mi je služila 18 godina. Uprkos malim usponima i padovima usljed pratećih bolesti vezanih za starost, osjećam se veoma dobro u svom sadašnjem programu za dijalizu. Tokom tog perioda, nikada nisam prestao raditi, a moj položaj nije fizički zahtjevan, što me je ohrabrilo da ostanem na poslu.

Hakan: U prvoj godini dijalize, uspaničio sam se toliko da sam postao zabrinut za svoje zdravlje i prestao da radim. U početku sam se liječio u drugoj klinici. Prelaskom na Fresenius Medical Care, povećan je kvalitet dijalize. Osjećaj energičnosti nakon dijalize imao je značajan uticaj na moj povratak na tržište rada i profesionalni život. Bez sumnje, liječenje je imalo pozitivan uticaj na efikasnost mog poslovnog života jer se obično osjećam dobro nakon dijalize. Mnogo radim kako bih spriječio da razmišljam o svojoj bolesti. Dok vodim svoj posao, imam priliku da odredim svoje radno vrijeme i slobodne dane, što olakšava stvari. Moj posao zahtjeva da redovno napuštam grad, tako da organizujem raspored dijalize prema svom rasporedu putovanja. Budući da Fresenius Medical Care ima klinike u raznim gradovima u Turskoj, naša glavna sestra mi pomaže da zakazujem sastanke u drugim gradovima. Dakle, dobijam uslugu liječenja u skladu sa slobodnim danima.

Stjepan: Kada sam 1986. godine počeo sa dijalizom, osjećao sam se kao da se cijeli svijet raspada. Ipak imao sam samo 18 godina. Srećom, uvijek sam dobro podnosio dijalizu i dobio sam veliku podršku od ljudi oko mene. Radio sam puno radno vrijeme sa savršeno funkcionalnom transplantacijom bubrega 15 godina, ali sam morao da se vratim na hemodijalizu 2012. godine. Volim da radim i da budem koristan ljudima oko mene. Međutim, trenutno sam na bolovanju dok ne dobijem novi bubreg, jer ne mogu koristiti dijalizu noću, a moj posao zahtjeva rad u dnevnim satima. U Hrvatskoj morate ili raditi ili biti na bolovanju, jer zdravstvena zaštita ne pruža određene opcije za usklađivanje posla sa vremenom na dijalizi.

Prevazilaženje izazova usklađivanja hemodijalize sa poslom

Ciulică: Najveći izazov je putovanje širom zemlje, nešto što moja pozicija zahtjeva. Ali volim svoj posao i putovanje me još više motiviše. Takođe, kada mi je prvi put uspostavljena dijagnoza, razgovarao sam o tome što je moguće jednostavnije kako bih uspostavio komunikaciju. Moj poslodavac mi je pružio podršku, čak sam dobio i finansijsku pomoć kada sam obavio transplantaciju.

Hakan: Kada idem na večeru sa svojim klijentima u periodu mog rasporeda za dijalizu i ne obraćam pažnju na upotrebu tečnosti, moguć je osjećaj zamora. U tom slučaju, što je rijetko, zamolim našu glavnu medicinsku sestru da promijeni raspored dijalize, pod uslovom da postoji termin. Većinu vremena, međutim, nemam nikakvih poteškoća. Moj tim me podržava i pomaže mi da obezbijedim da odsustvo tokom dana za dijalizu ne šteti poslu.

Stjepan: Svi moji poznanici, klijenti i kolege znaju za moje zdravstvene probleme. Mnogi od njih su bili zainteresovani da saznaju više o bolesti bubrega. Dakle, kada se sretnemo, nema potrebe za objašnjenjima o tome zašto ja ne mogu ili ne bih trebao nešto učiniti.

Govoreći iz iskustva: Prijedlozi o tome kako nastaviti raditi tokom dijalize

Ciulică: Savjetujem svima koji mogu nastaviti raditi da tako i urade. Ljudi će se osjećati energičniji, imat će značajna postignuća, a vrijeme će proći brže. Tokom početnog  perioda dijalize, iako se nisam osjećao dobro, nisam napustio posao.

Hakan: Posebno za ljude sa hroničnim bolestima poput nas, neophodno je da ostanemo aktivni. Zaposleni mogu planirati dijalizu prema svom radnom vremenu ili ići na kućnu dijalizu. Izuzetna je motivacija ostati član društva koji daje doprinos, posebno za moju zemlju. Preporučujem ovo svim pacijentima na dijalizi.

Stjepan: Mislim da je najvažnije pomiriti se sa svime. Nikad ne mislim o sebi kao o ozbiljno bolesnoj osobi, vezanoj za svoju kuću i krevet. Naprotiv, mislim da je najbolji lijek biti veseo, otvoren i u kontaktu sa ljudima. Uživajte u svakom novom danu i veselite se malim stvarima.

Hvala,
Ciulică, Hakan i Stjepan za razmjenu ličnih iskustava. Oni će biti inspiracija za mnoge!